< | prosinac, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Malo se sjetio pa eto (neznam kak se bas sve pise, al ovo je samo podsjetnik prije posjete iTunesu): She gives me love - Godfathers Touch me I'm sick - Sonic youth iliti Mudhoney Why can I get just one - Violent femmes Kerosine - Big Black In the name of - ...nesto stealing - Jane's addiction Bandierra rossa - Devojka od bronza - Mizar Razbudi se - Mizar She's in parties - Bauhaus Ziggi stardust - Bauhaus Goodby Ruby Tuesday - Carter USM Whole Lotta Love - Led Zeppelin Tanz - ...nastavice se (moram spavat) i naravno pisite ljudi pisite, a ja cu ubacit na listu |
Eto, opet se hvalim da dolazimo u Hrvatsku... a vi stalno tamo. sto bi Gjuroo reko. 30.12 do 13.01. Pa se vidimo! |
5 ujutro, zvoni budilica. Spremanje. 5:45 shvatio sam sa avion ide u 7:00 i da cu vjerojatno zakasniti. Zakasnio sam. Drugi ide u 9:00. Nema veze. Zovem ljubicu. Ona sprema sina za skolu. "Zaboravio si mu zavezati kravatu kravatu" kaze ona sa tugom/ljutnjom u glasu. "Ma bum ti objasnio preko telefona" pokusavam ja sa "casa je pola puna" stavom. Skidam svoju kravatu i objasnjavam joj svaki pokret. ***ako vam je ikad dosadno, pokusajte nekom preko telefona objasniti kako da zaveze kravatu*** Naravano, uspjelo je. Kava i kroasan na aerodromu. Pokusavam se spojiti na WiFi, ali ne ide. Ukrcavanje. Let. Dolazak. Zovem doma "Kaj ima?" "Bio je tip iz BT-a za ADSL" "Pa trebao je doci u srijedu" "E, pa bio je danas i nekaj radio. Sad bi trebalo bit OK" Taksi. Sastanak. Losa kava. Osrednji rucak. Jos sastanak. Taksi. Aerodrom. Zujanje po ducanima da se ubije vrijeme. Uzasan sendvic od lososa (trebo sam ici u normalan restoran, a ne gubiti vrijeme po ducanima). Cokolada je malo popravila situaciju. Ukrcavanje. Let. Dolazak. Parking. Autoput. 22:15 Dosao sam doma. Umoran, ali sretan ko malo dijete. Ajd da napisem blog. 23:15 Idem spavati. E da, bio sam u Dublinu danas. |
E doslo je to doba kada gastarbajteri dodju malo na more. Prosli su mi mjeseci prosli u gradnji i uzgoju povrca o cemu sam htio pisati, al' mi se nije dalo. E da, i kupio sam sinu skolsku uniformu. Kad ju je isprobavao, skoro je krenula suza. Tati. Vidjeti sina u sakou i kravati nije mala stvar. Bili nam 4Tref-s i najveci strgo prst, pa smo morali prekinuti pucanje penala. Nije mi dao da mu ga ja namjestim nabrzinu pa da stavimo, nego zapeo da idemo u bolnicu. |
Hladno i maglovito vece. Ulica poplocena kockama. Bozicna svjetla kroz maglu. Izlazimo iz toplog ducana van na ulicu. -Tata ja sam gladan! kaze mi sincic. -Kaj bi htio jesti? -Kobasu! kaze klinac, jer smo upravo prolazili kraj hot-dog standa. Nakon kraceg cekanja dosli smo na red. -One please. velim ja majstoru. -Would you like some catchup? Okrenem se prema sinu, a njemu zasjaje oci i sa uzbudjenjem kaze: -Yes piiiz! Platim ja i dam mu hot-dog. Vidim malo mu je veliki i prepolovim ga. I krenemo nas dvojica niz ulicu i jedemo. Polako. -Jel ti fino? -Je! Oko nas guraju se ljudi. U kaosu kupuju jer je jos samo par dana do Bozica. Totalna ludnica na sve strane. Cuju se razne Bozicne pjesme iz ukrasenih ducana. ... ... ... A ja i sin polako koracamo nizbrdo. I sto se nas tice nitko drugi ne postoji. Ko da je neko stisnuo "pause" na daljinskom. Zivot je lijep! |
08/11/2005. Svako ima neke brige. Sjetite se koji vas problem trenutno muci. . . . Bas sam danas gledao DaVinciev kod. Veli Tom Hanks da kad je ko klinac pao u bunar, uzasno se preplasio, i molio se Bogu da ne umre, da ponovo ode u skolu i igra se sa psom. Sjetio sam se kemoterapije i slicne molitve. Taj dan, osmi jedanajsti, test je pokazao da raka vise nema. Hvala Bogu. Od tada je proslo 367 dana, I svaki dan pomislim isto! Ako netko ovo cita i nema rak (a ako je u bunaru, svaka cast na tehnologiji koju ima!!!), stanite malo... razmislite... budite sretni zbog toga ovaj trenutak! I DOSTA VISE TOG INTERNETA, ODITE NA FRISKI ZRAK ILI SPAVATI! ... mislim, alko neko cita... |
Od subote 14og do srijede 25og eto i nas malo do Zagreba. Planiram: - pijanku sa gledanjem Lee Evans dvd-a - posjet nekoj "stand-up" priredbi - posjet Jabuci (ak to jos postoji) - zooloski sa klincima - barem jedan golf Ne mogu se vise sjetit, a i moram se ici pakirati. Dragi prijatelji, saljite prijedloge u sekciji Komentari! |
Da li se nekad pitate zasto nikad u zivotu niste dozivjeli: -Od kud ste? -Iz Zagreba. -Ma da, i ja isto. Sta trebate? -To i to. -OK, sredit cemo, nasi smo. Ja se pitam. Ili neka inicijativa: -E, ajmo organizirati neko zezanje. Dodjite kod mene na tjedan dana sa familijom. (8 godina) -Pokrenuti neki posao -Naci zemljiste, sagraditi kuce, poboljsati zivot... Pa sad smo u nekom usponu snage! Nema sanse. Bekonacna kenjanja po blogu, to je OK. Ajmo nekaj napravit, organizirat, nema sanse! A valjda sam i ja ko i vi, pa smo zato frendovi... MOGLI BI! A ZASTO NE???? Predaja, strah, glupost, sta?? Pomozite mi da shvatim! E da, ako komentirate, nemojte zaboraviti biti duhoviti i sarkasticni, i drugi citaju... pa ono... ugled, biti faca i tako to... |
Kakav dan! Ujutro sam odvezao sina u skolu. Na povratku sam sa Ljubicom otisao na kavu u grad. U podne sam isao po sina u skolu. Poslije podne smo svi zajedno isli u botanicki vrt gledati cvijece i povrce. Pocela je padati kisa i mi smo se sklonili u jedan paviljon uz jezerce i gledali kako pljusak postaje sve jaci i glasniji. Sami, kao da nikog nema osim nas. Sretni, zajedno. To je to. Taj trenutak zivota. Iz paviljona je moj sin bacao komadice kruha u jezerce. Ptice i ribe su sve pojele. Kisa je prestala i sve je bilo tiho i svjeze. Krenuli smo prema izlazu. Spustao se mrak. Prosli smo pokraj covjeka koji je u ruci drzao zvono i zvonio. Fajrunt. Vrt se zatvara. Voznja u autu. EKV pjeva "Pored mene, budi pored mene..." Moj sin pjeva "Pored tebe, budi pored tebe..." al' nema veze. Kakav dan!!! |